Uzroci klimatskih promjena

Izgaranje fosilnih goriva, krčenje šuma i uzgoj stoke sve više utječu na klimu i temperaturu Zemlje.

Iz tih se aktivnosti i procesa oslobađaju goleme količine stakleničkih plinova, koji se pridodaju onima koji su prirodno prisutni u atmosferi, čime se pojačava efekt staklenika i globalno zagrijavanje.

Zagrijavanje planeta

Razdoblje 2015. – 2024. bilo je najtoplije desetljeće otkad postoje mjerenja, a prosječna globalna temperatura 2024. bila je 1,55 °C viša nego u predindustrijsko vrijeme. Trenutačna stopa globalnog zagrijavanja izazvanog ljudskim djelovanjem iznosi 0,25 °C po desetljeću.

Povećanje od 2 °C u odnosu na temperaturu u predindustrijsko vrijeme imalo bi ozbiljne negativne učinke na prirodni okoliš i na zdravlje i dobrobit ljudi, uključujući mnogo veći rizik od opasnih i potencijalno katastrofalnih promjena u globalnom okruženju.

Zbog toga je međunarodna zajednica uvidjela da bi se zagrijavanje trebalo zadržati znatno ispod 2 °C, odnosno da bi se trebalo ograničiti na 1,5 °C.

Staklenički plinovi

Efekt staklenika glavni je uzročnik klimatskih promjena. Neki plinovi u Zemljinoj atmosferi djeluju slično kao staklo u staklenicima – zadržavaju sunčevu toplinu i onemogućavaju da se vrati u svemir – i tako uzrokuju globalno zagrijavanje.

Mnogi od tih stakleničkih plinova prirodno su prisutni, ali zbog ljudskih se aktivnosti u atmosferi povećavaju koncentracije nekih od njih, a posebno:

• ugljikova dioksida (CO₂),
• metana
• dušikova oksida
• fluoriranih plinova.

Globalnom zagrijavanju najviše doprinosi CO₂ nastao ljudskim djelovanjem. Njegova je koncentracija u atmosferi 2023. bila 51 % viša nego u predindustrijsko vrijeme (prije 1750.).

Ljudskim djelovanjem nastaju i manje količine drugih stakleničkih plinova. Metan je potentniji staklenički plin nego CO₂, ali ima kraći vijek trajanja u atmosferi. Dušikov oksid, kao i CO₂, dugotrajan je staklenički plin koji se u atmosferi nakuplja desetljećima, pa čak i stoljećima. Onečišćujući nestaklenički plinovi, uključujući aerosole poput čađe, imaju razne učinke zagrijavanja i hlađenja, a povezani su i s drugim problemima kao što je loša kvaliteta zraka.

Procjenjuje se da su prirodni uzroci, kao što su promjene u sunčevu zračenju i vulkanska aktivnost, ukupnom zagrijavanju od 1850. do 2019. doprinijeli manje od ±0,1 °C.

Uzroci povećanja emisija

• Izgaranjem ugljena, nafte i plina oslobađaju se ugljikov dioksid i dušikov oksid.
• Krčenje šuma (deforestacija) – stabla apsorbiraju CO₂ iz atmosfere i tako doprinose reguliranju klime. Sječom stabala gubi se taj koristan učinak, a usto se ugljik pohranjen u stablima ispušta u atmosferu i pojačava efekt staklenika.
• Povećan uzgoj stoke – krave i ovce proizvode velike količine metana dok probavljaju hranu.
• Iz gnojiva koja sadrže dušik oslobađa se dušikov oksid.
• Fluorirani plinovi ispuštaju se iz opreme i proizvoda koji ih sadržavaju. Ti plinovi imaju vrlo snažan učinak zagrijavanja, do 23 000 puta veći nego CO₂.